Priča o inovacijama

Električno svjetlo nije staro ni sto pedeset godina. Frižider u domaćinstvima počeo se šire koristiti tek u sredini prošlog vijeka. Tekuća topla voda iz slavine je privilegija koja je u Crnoj Gori postajala dostupna širim slojevima postepeno tokom 1950-ih, 1960-ih i 1970-ih godina. Mobilni telefon koji svi nosimo u džepu stariji je od nas koji ga koristimo, ali tek jedva.

Kada kažemo inovacija, često pomislimo i padnemo u zamku tehničkog opisa. Frižider: uređaj koji hladi hranu; telefon: uređaj za komunikaciju na daljinu.

To su u isto vrijeme potpuno tačna i potpuno beskorisna objašnjenja.

Frižider je reorganizovao ritam nabavke hrane, smanjio rizik od trovanja, oslobodio žene od svakodnevnog odlaska na pijacu, produžio rok trajanja svega što se sprema za porodicu. Telefon je izbrisao granice i iz osnova izmijenio osjećaj šta znači biti daleko od nekoga koga volite. Električno svjetlo je produžilo dan i dalo mu novu strukturu.

Inovacije mijenjaju ritam dana, raspodjelu rada, odnos između čovjeka i vremena, između pojedinca i onih oko njega.

Ovo nas dovodi do pitanja koje se rijetko postavlja: odakle dolaze inovacije? Odakle dolazi ideja da se nešto može poboljšati i volja da se to zapravo učini?

Istoričar ekonomije Joel Mokyr, u svom temeljnom istraživanju porijekla modernih ekonomija, nudi odgovor - inovacije dolaze iz kulture koja cijeni korisno znanje. Ne znanje zbog znanja, ne znanje kao ukras ili religiozna dužnost, već znanje koje ima praktičnu primjenu u poboljšanju ljudskog života.

U Evropi ranoga modernog doba, postepeno se formiralo shvatanje da se čovjekov život može poboljšati razumijevanjem prirodnih pojava, i da je to poboljšanje ne samo moguće, nego poželjno, pa čak i moralno ispravno. To je bila kulturna revolucija jednako kao i tehnička.

Bitno je reći da taj napredak nije bio automatski, ni ravnomjeran, ni neizbježan - električna struja je 1910. stigla na Dvor na Cetinju, ali je trebalo čekati još gotovo cijeli vijek da bi došla do svih domova u Crnoj Gori.

Generacije koje danas odrastaju nikad nisu živjele bez interneta. Nikad nisu čekale da se razvije film da bi vidjele fotografiju. Nikad nisu morale naučiti lekciju uz petrolejsku lampu. Cilj ovog projekta nije da izazove nostalgiju. Prošlost je bila fascinantna i teška istovremeno, i njena romantizacija ne bi bila ni tačna ni korisna.

Naš cilj je da, barem na trenutak, vratimo osjećaj čuđenja - da frižider, sijalica, tekuća voda i internet nisu prirodna, nego istorijska dostignuća, plod radoznalosti, hrabrosti i nauke.

Razumjeti inovaciju kao plod rada i truda ljudi i društva znači razumjeti i to da buduće inovacije zavise od istih faktora: od toga da li će društvo cijeniti znanje, podržavati istraživanje, ulagati u infrastrukturu i biti spremno na promjenu.

Ako ovaj projekat uspije da probudi makar jedan takav moment čuđenja, u djetetu, u nastavniku, u roditelju, onda će inovacije koje nas okružuju barem za trenutak prestati biti nevidljivima

A to je nešto vrijedno truda.